Vrijeme će pokazati...

U jednom je gradiću živio čovjek koji se je predstavljao kao gorljivi patriot i ljubitelj svoga grada. Sve je bio spreman učiniti za njega, pa čak i djecu odgajao u tom duhu; da štuju i čuvaju tradiciju i beskompromisno rade za dobrobit svoga grada. No imao je jednu manu, živio je u malom gradu koji je više ličio na selo. Općenito stanovnici toga grada nisu od ljubomore više znali zdravo misliti. Napraviti nešto za opće ili svoje dobro a bez uništenja nečeg tuđeg bilo je nepojmljivo. Naravno, isto takva je bila i vladajuća struktura. Ta je struktura izmišljala toplu vodu svakog dana i cilj svega je bio kako što više pokrast i istodobno mazat oči narodu. Sa solidnim financijskim pokrićem, to su vrlo lako mogli u tako izmučenom gradu. I s vremenom u nizu njihovih genijalnih ideja i projekata, došlo je do ideje o kopanju kanala kojim bi pretovorili svoj grad u isto ono što se vidi u znanstvenoj fantastici! Apartmani, industrija, općenito infrastruktura na navišem nivou. Ljudi su podijelili u svojim stavovima: kopati ili ne. Samo ta je vlast jako dobro znala (iz vlastitog iskustva) kolika je ljudska pohlepnost za novcem. Tako je i onaj čovjek sa početka priče primio novce i pristao dati svoj potpis. Nažalost nije bio jedini. Mnogo godina kasnije, živio je u trošnoj kući dok su oni koji su mu obećavali blagostanje odavno kupili nove kuće u drugim gradovima i sve svoje prodali. Zašto? Projekt nikada ni nisu najmeravali dovršiti kao i sve ostalo započeto, a više je ostalo njima. U gradu je ostalo samo malo stare populacije. Jednom je tom čovjeku sin došao u posjetu. Sjedili su na terasi i gledali u prazno. Pitao ga je sin: "Oče pa kako je moguće da ste dopustili da nam se ovo dogodi? Gdje vam je bio ponos koji su vaši didovi gajili stoljećima, što ih je tiralo da ustraju?" On nije znao što da mu kaže. Nije ga mogao pogledati. Rekao je: "Sine sebe možeš varati, ali ljudska je glupost neizmjerno mala naspram vremena. Ono nas gazi i zbog trenutna zadovoljstva tijekom svog sam života propustio toliko toga. Ma zapravo sve. Bio sam čovjek sa mogućnošću da napravim nešto a prodao sam se. I vrijeme je pokazalo. Pokazalo je da oni koji uporno rade krivo i protiv zakona, ostaju takvi uvijek. Vrijeme je pokazalo da vuk dlaku mijenja ali ćud nikada. Vrijeme je pokazalo da sam prodao i uništio ne sebe nego vas i vašu budućnost. Ja ću umrijeti a ono što je ostalo vi morate trpit. Oprosti sine..." I zaplakao je...