A ca sad?

Iako je zrak u Pagu lagan za udisat zbog bure, u zadnje vrime pun je tjeskobe. Zapravo, ovaj pojam zadnje vrime se odnosi na zadnjih 25 godišć paške povijesti. 25 godišć maltretiranja Grada od strane velih paških zgubidanov...

Sve je manje svita u grad a da ne govorin u stari del grada. Ka da voja za životon napušta Pag. Jedino ona svitla po ulicamin goriju po celu noć ka da se još nadaju da će ki u neku gluhu uru proć kom kalom. Imamo svitla a u Grad je mračnije nego ikad.

U ne tako dalekoj prošlosti ni bilo svitla po ulicamin. Ali užalo je bit svitla, nade i vire u judiman ko im je davalo forcu da greju naprid. Ko je ki narod poce ispočetka i nacini čudo onda su to bili Pažani. Kamen po kamen, covik po covik i tako vijekoviman da se izgradi Grad. Nažalost, ne moren svatit kadi su sad ti Pažani nestali. Kad je jubav prema šoldiman postala važnija od Grada. Kad je lopovluk posta važniji od poštenja i ponosa. Kad je lopoviman postalo dopušteno krast bez posljedica?

Imamo svitla a u Grad je mračnije nego ikad...